Svi Zagrepčani znaju naći sat na Trgu. Nije to osobito teško, s obzirom na njegovu veličinu i visinu.
Nije da se hvalim, mene poznaju kao točnu osobu. Ne kasnim i to mi je važno. Uvijek dođem ranije, pa čekam.
Redovito je to ispod sata. Točan kao vurica. No, tu je problem. Problem je u čekanju – ljeti na jakom suncu, zimi na strašnoj hladnoći. Eto, tako vam ja računam vrijeme, i ljeti i zimi. Stoga mi ne spominjite pomicanje sata, manjak ili višak sna, jer ja to ne priznajem baš kao što je nemoguće pomaknuti (osim u slučaju neke veće prostorne intervencije) sat ili mene s mojeg mjesta ispod sata.
Sigurno se pitate što mi bi da sam tako točan, pa se topim na ljetnoj žezi ili smrzavam na zimskom ledu?
Pa, prije sam uvijek kasnio, pogotovo u školu. Ona mi je bila takoreći iza ugla. Tako je bilo i sa srednjom školom i fakultetom. Sve mi je bilo nadohvat ruke, pod nosom. Moj život u centru grada bio je obilježen stalnim kašnjenjima – na nastavu, predavanja, dogovore za kavu. Računao sam da mi je sve blizu, pa sam tamo za pet minuta.
Danas?
Danas sam preselio iz središta grada i vozim se tramvajem. Eto, to se promijenilo! Vozim se tramvajima i više nikome i nigdje ne kasnim. To je onaj apsurd da se opustimo kad nam je nešto blizu i samo po sebi razumljivo, a kad nam je nešto dalje, e onda se valja malo potruditi pa i ranije ustati ili krenuti od doma.
Uzmite za primjer Nijemce. Oni su pedantni, glase kao točni. Mi Hrvati nismo na tako dobrom glasu. Dokučio sam da je to zbog mora. Što smo bliže moru, imamo više potrebe za odmorom, pauzama i uživanjem. Nijemci su na pauzi samo ljeti i nikad ne kasne na more. Kako to znam? Moji su se bavili iznajmljivanjem apartmana na moru – Nijemac se uvijek pojavi točno najavljenog datuma i na točnom mjestu.
No isto funkcionira kada Hrvat ide na skijanje. Nikad nisam bio na jednom, ali zimi Zagreb zjapi prazan za sezone skijanja: po tome shvatite da su Hrvati točni.
Izvoli se nacrtati u Šlampungštvajndorfu na Alpama do tri sata.
I svi su tamo!
Da se razumijemo, točni su i ljeti, samo ne meni, ne dok se topim pod satom na jakom suncu.
Autor: Damir Markulj
Slika: Pixabay
