Danas, na Svjetski dan radija, koji ove godine pada baš na petak 13. (13. veljače 2026.), redakcija Humor.hr-a odlučila je iskušati sreću — i uspjela! Donosimo intervju s g. Vojom Šiljkom, legendom etera čiji glas i stil desetljećima prate generacije slušatelja i gledatelja.
Osobno, subota mi nije subota ako ne poslušam „Dobri duh Zagreba” u pola dva. Kako je došlo do ideje za emisiju?
„Dobri duh Zagreba” nastao je iz vrlo jednostavne potrebe – da se u eteru čuje malo topline, humora i onog posebnog zagrebačkog štiha koji se ne može izmisliti, nego samo osjetiti. Htio sam napraviti emisiju koja će ljudima biti mali ritual, trenutak predaha i osmijeha usred subote. Ispalo je da je i meni postala isto to.
Koliko se zagrebački duh promijenio kroz godine, a što je ostalo isto?
Zagreb se mijenja, naravno – ritam je brži, ljudi su užurbaniji, a grad je postao šareniji i glasniji. Ali ono što je ostalo isto jest ta posebna mješavina pristojnosti, ironije i topline. Zagreb uvijek ima svoj „štih”, čak i kad se pravi da ga nema.
Dobivate li povratne reakcije na emisiju koje vas iznenade?
Apsolutno. Najviše me iznenadi kad mi ljudi kažu da im je emisija postala dio obiteljske rutine ili da ih je neki prilog vratio u djetinjstvo. To su trenuci kad shvatiš da radio nije samo zvuk – to je društvo.
Humor je važan dio Vašeg rada. Kakav je humor danas?
Humor danas živi na svim platformama, ali često pati od brzine. Sve mora biti kratko, instantno, viralno. A meni je i dalje najdraži onaj humor koji ima dušu – koji se gradi na jeziku, karakteru i situaciji, a ne samo na dosjetki.
Smijemo li se dovoljno?
Rekao bih da se smijemo premalo, a mogli bismo puno više. Smijeh je najjeftiniji i najzdraviji ventil koji imamo, ali ga često zaboravimo koristiti.
Cijenimo li dovoljno hrvatski humor i može li on biti dio naše prepoznatljivosti u svijetu?
Mislim da ga podcjenjujemo. Hrvatski humor je specifičan, inteligentan i pun autoironije. To je nešto što bi itekako moglo biti naš izvozni proizvod – samo ga trebamo malo hrabrije pokazati.
Kako gledate na današnji medijski prostor i njegov odnos prema humoru?
Mediji su danas često opterećeni ozbiljnošću, dramom i brzinom. Humor se ponekad tretira kao luksuz, a zapravo je nužnost. Kad se humor pojavi, publika odmah reagira – što znači da ga itekako trebamo.
U Vašoj bibliografiji posebno mjesto zauzima vic. Kako ste ih počeli prikupljati?
Počelo je sasvim spontano – čuo bih dobar vic, zapisao ga da ga ne zaboravim, pa još jedan, pa još jedan… I onda shvatiš da imaš malu privatnu arhivu ljudske mudrosti u najkraćem mogućem formatu.
Što vas osobno najviše veseli u radu na radiju i općenito u novinarstvu nakon svih ovih godina?
Najviše me veseli što radio i dalje ima tu čar neposrednosti. Osjećaš publiku i kad je ne vidiš. A u novinarstvu me i dalje drži znatiželja – svaki dan možeš naučiti nešto novo, upoznati nekog zanimljivog ili ispričati priču koja će nekome uljepšati dan.
Koju biste poruku poslali mlađim autorima koji žele stvarati sadržaj s dušom i identitetom?
Najvažnije je da ostanu svoji. Ne treba trčati za trendovima – oni ionako traju kraće od jedne dobre rečenice. Ako rade s iskrenošću, strašću i poštovanjem prema publici, njihov će se glas prepoznati.
Karikatura : Milorad Rankov (“Dobri duh Vojo”)
Autor: Humor.hr