Što je to jutro? Jutro bismo mogli definirati kao razdoblje dana u kojem 99% nas nema pojma ni gdje je,
ni što radi. Sve se, doduše, odvija, ali odvija se pukim automatizmom. Pranje zuba, pravljenje doručka,
kuhanje kave. I tek iza kave, a činjenica je da nas velika većina konzumira taj napitak, razbudi se i kao da
postane svjesna da je oprala zube, nešto pojela za doručak, pa i popila samu kavu.
- Joj, pa ja sam i sit i opranih zubi, a i kavicu sam si spil. A kad sam ja to sve napravil?
Od kad znam za sebe, sve se i svi se okupljaju oko tog napitka. Bake šlogaju, mladi razbuđuju nakon
jučerašnjeg izlaska, studenti se drže budnima noć uoči ispita. Nekad mi se čini kao da je kava za čovjeka
ono što je za auto benzin. Gorivo.
- Nađemo se, stari na kavopumpi. Jedva čekam da se natankam…
Meni je to tankanje kavom trajalo godinama. I sad u poznim četrdesetim, kao i 37% Hrvata, patim od
visokog tlaka. Naravno, to znači da se unos kave mora ograničiti. A ja je tako volim. - Gospon, morate se odreći kave. – rekao mi je doktor.
- A ja je tak volim… – ponovih i njemu.
- Pijte bezkofeinsku ili čaj!
I tako, prestao sam je konzumirati u onim količinama u kojima sam je prije pio i prešao na bezkofeinsku
kavu. Od tada mi se život izmijenio. 99% vremena spavam i nemam pojma što radim. Umivanje mi traje
20-tak minuta, na poslu sam po 12 sati jer moram odraditi ono što prespavam. Uglavnom, život mi se
pretvorio u kaos. Stoga se pitam, što bi ovaj svijet bio da svi prestanemo piti kavu?
