
U kući cili dan nikakva priša. Svi na nogan jer će sutra doć tetka iz Nimačke pa čiste, zdrače, protresaju, da sve blista za ta tetkin dolazak. Nanizala lipo godina. Nije se udavala pa su joj bratova dica ko da su njezina. Za sutra se i bolji ručak sprema.
-Šta će mi tetka donit iz Njemačke? Možda neku lipu aljinu za Gospojinu.
Dok drugi rade i ne spominju darove mala Mia, ko dite, iskrena pa odma u brk materi.
-Uvik van je svašta donosila, vajda će i sad. Mater joj odgovara.
-Tribamo mi svi molit Boga da se tetka ne uda, jerbo ako se uda neš više ni aljine ni sandala, a bome ni sto Maraka. Nema lipši para od one Stoćke. I ćaći apetit naresta.
-Tetka se nikad neće udat, jelde mama. Mia pogleja na mater koja zavrti glavom na ove riči.
I druga dica su nagađala šta bi jin tetka mogla donit. Ima i amo svašta kupit, ali baška je kad neko donese iz Nimačke.
Sutradan u ćindiju taksi stiže prid kuću. Ko je, svi vire. Kad iz njega izađe tetka ko prva dama Merike. Dica odma potrčaše autu. Izlazi iz avuta, uredila se tetka, lipo obukla, nema šta. Brat i nevista se poglejaše pa pođoše bliže, zagrliše je i ponude se da pomognu ponit torbe. Kad taksist otvori gepek u njemu samo jedna torba. Tetka dade bratu znak da je ponese, pruži pare taksistu koji se okreni i odrnda niz cestu.
Nikomu nije jasno kako je tetka došla s jednom torbom kad je prije dovlačila po tri.
Ulišli u kuću, počeli priču kako je bilo u putu, a dici iskapiše oči čekajuć oće li jin tetka išta pružit. Već se mrači a tetka nikomu ništa ne pruža. Dica ko pokisla počela se odmicat od nje. Ma ni ćese bombona. Nikomu nije jasno šta se dogodilo. Mala Mia nije mogla više izdurat pa ko grom iz vedra neba odjednom upita:
-Tetka, jesi li mi išta donila?
-Nisam, sunce tetkino. Nisam imala vrimena otić u kupovinu. Znaš da tetka puno radi, po petnest sati, pa se umorin. Ne da Švabo ni Marku ako je nisi zaradijo, a tetka radi u staračkom domu, ta nije u kancelariji.
Tetka ovi put odlučila ništa ne donosit da ji malo prokuša, da vidi oće li bit draga naša tetka ili nešto drugo. Kako ništa nije donila brzo su se svi odmakli od nje što joj nimalo drago nije bilo. Tako se tetka u kući osićala ko neki višak.
Kad je potli Gospojine pošla natrag u Nimačku, poprilično razočarana, čvrsto je zagrlila malu Miu i dala njoj Stoćku, za iskrenost. Druga dica sve to zlobno su glejala. Brat i nevista su nagađali da se možda misli udavat pa počela šćedit. Tetka je otišla, a oni su ostali dumat radi čega je okrenila ploču.
Autorica: Miljenka Koštro
Foto: Pixabay