Svojedobno je netko rekao da ako se mi ne bavimo politikom, politika će se baviti nama. Ne znam zašto, ali više ne diskutiram s ljudima o njoj. Kod mene je to zabranjena tema. Ja idem po onoj liniji gdje samo razumijevam kimanjem glave određenu politički rezon. Da se razumijemo, imam svoje mišljenje, ali ono je rezervirano samo za Otvoreno, Dnevnik 1, 2, 3, 4 i 5. Sve gledam! I dok gledam, u kometiranju mi nema ravna.
Ne znam jeste li primijetili, taksisti su dobili posebnu direktivu da u što manjoj mjeri razgovaraju s putnicima. Barem sa mnom nitko ne razgovara. Niti ja to potenciram. Naime, jednom sam s taksistom koji me vozio potegnuo priču o nekoj gradskoj političkoj temi. Na razini Zagreba barem nikad nije dosadno. Dobio je fraze, prestao je paziti na promet i skoro izazvao sudar koliko je bio uzrujan. Otad sam na zadnjem sjedalu miran kao bubica i šutim. Kažem samo adresu i „Da, vrijeme je grozno!“
Jer, kad vidite da netko predstavlja novi stadion i kaže nešto poput „Vidjet ćete, za tri mjeseca će svima biti lijep, samo se trebate priviknuti!“ je ravno… Znam da ovime kršim svoju vlastitu direktivu da neću o tome ovako javno, ali zamislite samo da organizirate izbor za Miss Universe i izaberete pritom najneljepšu djevojku. Odluka žirija bila bi zasigurno elaborirana s popratnim komentarom:
Ma znamo mi to, ali ako smo se mi naviknuli, za par mjeseci će se naviknuti i ostali! Ljepota je ionako prolazna, a u tome je čar političke korektnosti. Hvala.
Bilo je političkih emisija kada sam stvarno povjerovao da je meni bolje nego drugima. Politika je, između ostaloga, dar prikazati statističke podatke tako lijepima da vam cakle oči jer ste vidjeli najskuplji i najljepši dijamant na svijetu. I onda se netko u štrajku žali da ima plaću toliko nisku da ne može normalno živjeti. I onda shvatim da mu je plaća viša od moje. A meni je kao lijepo!
Politika je, dakle, stvarno kao droga. Svima nam je lijepo od nje. Političarima je lijepa jer hodaju po mekanim i crvenim salonskim tepisima (to je stvarno fora!). Nama, biračima, je lijepa jer slušamo pjesničke epitete kojim nas vlastodršci časte. Ima situacija kada se osjećam pokunjeno jer mi nijedan nije rekao taj dan kako mi je dobro. Recimo da je mlijeko otišlo gore. Nema veze, rekao bi netko od političara, jer čaj je bolji. Da sam politički PR-ovac, rekao bi da uz čaj ne idu, kao svojevrsni plus, samo keksi, već i pašteta!
Autor: Damir Markulj
Ilustracija: Pixabay
