Oto Reisinger bio je jedan od naših najznačajnijih karikaturista 20. stoljeća, poznat po britkoj društvenoj i političkoj satiri te prepoznatljivom crtačkom stilu. Kakav je bio privatno te o radu Kuće karikature Oto Reisinger za Humor.hr je ekskluzivno ispričao Marko Reisinger, unuk Ota Reisingera. Razgovor je vodio Dražen Jergović.
Molim, predstavite nam se, tko ste i čime se bavite?
Zovem se Marko Reisinger, imam 39 godina, magistar ekonomije po obrazovanju. Vlasnik sam i voditelj Kuće karikature Oto Reisinger.
Vaš pokojni djed Oto Reisinger je bio najpoznatiji hrvatski (i jugoslavenski) karikaturist svjetskog ugleda. U kakvom sjećanju Vam je ostao?
Oto je bio izrazito duhovit i zabavan čovjek i ostao nam je prvenstveno u sjećanju kao djed, a tek sekundarno kao karikaturist. Sestra i ja često smo dolazili na nedjeljne ručkove kod dede, i bake i naravno. Oto je uvijek vodio glavnu riječ. Kao veliki ljubitelj sporta uvijek je imao preglasno upaljen Eurosport na opći užas naše bake, a cigarete su se palile jedna za drugom…
Možete li za čitatelje našeg portala otkriti neke nesvakidašnje zanimljivosti ili anegdote iz Otovog života?
Teško je prepričavati sve njegove priče i anegdote jer bi se knjiga mogla napisati, ali naše najdraže uspomene su bile kada je sestru i mene vodio na svoju izložbu u Londonu. Većina ljudi ne zna da iako je bio karikaturist svjetskog glasa, prevođen na brojne jezike, zapravo engleski baš i nije znao pričati pa smo mi kao maloljetni klinci bili zaduženi paziti da nam se deda ne izgubi. To su nam bile najljepše zajedničke uspomene. Također uvijek je volio prepričavati svoje dogodovštine kada se u poznim godinama polomio sanjkajući se na traktorskoj gumi na novinarskom druženju na Kopaoniku. Njegovo bolničko zbrinjavanje, vozilo hitne pomoći koje se putem pokvarilo i cijeli povratak u Zagreb uz opise svih živopisnih likova ruralne južne Srbije su materijal za vrhunsku komediju koje je desetljećima prepričavao na “špici” kako je samo on znao. Također, volio je pričati i lovačke priče i potpune izmišljotine smrtno ozbiljan pa se kasnije rugati naivcima koji su priču “popušili”.
Kada je i kako nastala ideja da pokrenete Kuću karikature i ponovno oživite crtačko stvaralaštvo Vašeg djeda?
Dijelimo mišljenje brojnih povjesničara umjetnosti i stručnjaka da je Otino stvaralaštvo i po likovnosti i po humoru zaista u samom vrhu europske i svjetske karikature i da je sramota da skuplja prašinu i trune u kutijama za cipele u kojima ih je desetljećima čuvao. Dok je Oto još bio živ često smo pričali kako se karikatura može aplicirati na svašta, od tanjura i čestitki do majica i šalica jer je po svojoj prirodi lako razumljiva svim kategorijama ljudi. Oto je po tom pitanju bio dosta poduzetan i često nam pokazivao primjerke proizvoda koji nažalost nisu zaživjeli zbog nedostatka financija i prodajnog prostora. Megalomanski se uvijek zezao da je napokon vrijeme da njegovi crteži skinu s trona Disneya i budu planetarno popularni. Tek smo u zadnjih nekoliko godina mogli probati realizirati tu ideju, zahvaljujući prvenstveno pomoći naše mame koja nam je financijski najviše pomogla.
Koliko ukupno radova posjeduje Kuća karikature u Zagrebu?
Oto je sačuvao preko 13 000 radova, iako se mora naglasiti da u to ubrajamo i skice, nedovršene radove, reprodukcije te brojne karikature Pere bez teksta koji je očito dodavan naknadno u redakciji pa cijela količina nije upotrebljiva. Po postavu smo prostorno limitirani na oko 120-130 originalnih crteža + desetak knjiga pa je moguće ostati satima i imati što za čitati i gledati. Iz tog razloga smo uveli i godišnju ulaznicu kako ljudi ne bi bili vremenski ograničeni.
Jesu li Vam gradske vlasti pomogle pri ostvarenju cilja da otvorite kuću posvećenu velikanu hrvatske karikature?
Sve smo u potpunosti sami napravili, bez ičije pomoći i bez interesa ikakvih institucija. Danas, kada je prostor otvoren, Ministarstvo kulture, Grad Zagreb i Turistička zajednica prepoznaju značaj pa smo za ovogodišnji program i dobili određeno financiranje godišnjeg programa, uglavnom simboličnih svota, ali smo zadovoljni i sa time.
Koliko je ljudi dosad posjetilo Kuću karikature i što sve nudite u Vašim programima obilaska te po kojoj cijeni?
Od proljeća 2024. Kuću je posjetilo preko 12 000 ljudi. Podsjećamo da mijenjamo postav periodički, četiri puta smo do sad promijenili izložene radove te smo surađivali i sa Animafestom, udrugom Hrvatski autorski strip, a Hrvatsko društvo karikaturista već tradiocionalno ima svoju međunarodnu izložbu u našem prostoru. Također, bili smo dio gornjogradskog festivala “Dvorišta” te smo dio platforme Turističke zajednice “Museums, maybe” koja okuplja sve neobične zagrebačke muzeje privatnog karaktera. Što se tiče cijena – jednokratna ulaznica bez popusta košta 8 eura, dok smo za naše posjetitelje koji se žele vratiti i biti naša stalna publika osigurali godišnju ulaznicu od svega 13 eura, koja omogućava i popust na suvenire i nagrade za dovođenje novih posjetitelja. Spadamo među jeftinije privatne muzeje u gradu.
Kako ljudi (pa i vlast) u Hrvatskoj danas gledaju na karikaturu i radove Vašeg pokojnog djeda? Prepoznaju li se u njima, uspoređuju li teme koje je Vaš djed oslikavao s današnjima?
Najčešći komentar je da su izložene karikature bezvremenske i da se ništa bitno društveno zapravo i nije promijenilo. Ne znamo doduše radi li se o komplimentu autoru koji je bio ispred svog vremena ili tragičnoj konstataciji da u Hrvatskoj vrijeme stoji. Vjerujemo ipak da je Oto bio majstor u duhovitom seciranju svakodnevnice malog čovjeka i njegovih problema koji ostaju isti unatoč promjenama režima i društvenih uređenja i uvijek ostaju relevantni. Komentari su zaista pozitivni i od strane domaće i međunarodne publike.
Koja crtačka tehnika prevladava u djelima Ota Reisingera?
Ljudi se najčešće sjećaju Perinih društvenih komentara sa zadnje stranice Vjesnika, jednostavnih crno-bijelih crteža u flomasteru ili tušu, međutim najviše volimo prikazati originalne radove u vodenim bojama kojih se ljudi manje sjećaju i koji su sami za sebe prava umjetnička djela neovisno o novinskom kontekstu.
Jeste li Vi ili netko iz Vaše obitelji naslijedili djedov crtački talent?
Tata se bavio slikarstvom, iako je kao i Oto po profesiji bio arhitekt.
Čime se najviše ponosite kad se spomene ime velikana Ota?
Veseli nas što se nekoliko generacija sjeća njegovih djela i da je nasmijavao i zabavljao tisuće ljude koji nam dan danas prepričavaju njegove fore uz smijeh! Čak nam posjetitelji samoinicijativno donose isječke iz novina, knjige, lutke Pere i slične materijale čime nadopunjavamo sam postav. Njegove karikature su se uvukle u samo tkivo gradskog života i na neki način su postale besmrtne.
Manje je poznato da u Srbiji, Bugarskoj, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, Izraelu, Egiptu, Meksiku… postoje slične kuće odnosno muzeji karikature. Surađujete li s njima?
U kontaktu smo sa osnivačima House of Press Cartoons, muzeju posvećenom novinskoj karikaturi, koji se otvara krajem iduće godine u Parizu te se nadamo realizaciji njihove ideje o zajedničkoj suradnji. Ali o tome ćemo više govoriti nakon njihovog otvorenja…
Prije pedesetak godina moglo se solidno zaraditi crtajući karikature. Što biste preporučili današnjim mlađim autorima koji imaju sklonost crtanju stvarnosti na satiričan način, kome se javiti i gdje mogu izložiti svoje radove?
Hrvatsko društvo karikaturista okuplja domaće karikaturiste i svake godine organizira međunarodnu izložbu na određenu temu koja se kod nas održava, vjerujem da nije loše početi od njih. Također imamo namjeru dugoročno izlagati i radove kvalitetnih domaćih ilustratora koji nisu nužno karikaturisti.
Mogu li zainteresirani i po kojoj cijeni kupiti neki od radova Vašeg pokojnog djeda?
Originalni radovi nisu na prodaju jer su dio naše zbirke i postava, ali posjetitelji mogu kupiti reprodukcije u suvenirnici po pristupačnoj cijeni od 25 eura pa svatko može ponijeti dio Ote sa sobom.
Koji su Vam planovi u budućnosti?
2027. godina nam je posebno važna godina u kojoj obilježavamo 100. obljetnicu Otinog rođenja! Tim povodom pripremamo brojna iznenađenja i posebne sadržaje kojima ćemo obilježiti tu veliku obljetnicu! Pratite nas na društvenim mrežama za sve inoformacije i novosti. Već idući mjesec, 4. listopada, na Otin 99. rođendan častimo naše sugrađane besplatnim ulazom. Vidimo se u Radićevoj 44A!
Hvala Vam na izdvojenom vremenu za ovaj razgovor i puno uspjeha!
Razgovor vodio: Dražen Jergović u rujnu 2026.
Fotografije: privatna arhiva Marka Reisingera
