Kad je metla bila mikrofon

Na današnji dan, 14. kolovoza 2007. godine, napustila nas je Nela Eržišnik. Rođena kao Nevenka Maras, svi je pamtimo kao Tetku Ikaču ili Maricu Hrdalo. Danas se često smatra jednom od začetnica stand-up komedije u Hrvatskoj. No, umjesto mikrofona, tog simbola stand-upa, ona se na sceni oslanjala na metlu kojom je „pomela“ društvo kojem se smijala.

Završila je Zemaljsku glumačku školu u Zagrebu 1949. godine, bila članica zagrebačkog HNK-a, a zatim i Dramskog kazališta Gavella. Igrala je Držića, Kolara, Ionesca, Ibsena i Nušića. Na filmu se pojavila u nizu poznatih ostvarenja, među kojima su Sinji galeb, Svoga tela gospodar, H-8 i Breza.

Redovito bih je gledao na televiziji za Novu godinu. Svojom bi metlom, odnosno britkim humorom, „pomela“ cijelu prošlu godinu i to iz perspektive malog čovjeka. Većina gledatelja mogla se s njom poistovjetiti pa je upravo zato njezin lik bio toliko popularan.

Možda je u tome i bila njezina najveća snaga. Nije se smijala ljudima s visoka, nego zajedno s njima onome što nam se svima događalo. A za dobar humor, čini se, ni danas nije potreban mikrofon. Ponekad je dovoljna tek jedna, sasvim obična – metla.

Autor: Damir Markulj

0
0
Add a comment Add a comment

Odgovori

Previous Post

Ta i Bog se zna nasmijati!

Next Post

Antidizajn