Papa Franjo isticao je da svakoga dana moli za smisao za humor. Govorio je da humor smanjuje ljudski ponos, zbližava ljude i odražava radost duha. Nisam teolog pa možda ovaj tekst neće odisati baš nekom stručnošću, ali kao laiku i sama ideja o molitvi za humor činila mi se pomalo apsurdnom.
No, zastao sam i malo bolje promislio te shvatio kako to itekako ima smisla. Naime, ne živimo baš u stvarnosti lijepih vijesti i katkad treba iznaći snage nasmijati se nekoj šali – ili je čak sam izmisliti. Nismo uvijek raspoloženi za smijeh. Pa ipak, ljudima je svojstveno da se smiju i to bi, na neki način, trebalo brisati razlike među nama.
Svi se ne smijemo istim stvarima, osim možda Seinfeldu ili Mr. Beanu, oko kojih bi se mogao postići kakav-takav međunarodni konsenzus. Jer, priznajmo, humor zna katkada biti itekako provokativan, grub i uvredljiv. O ukusu i vrstama humora dalo bi se puno toga napisati. Katkada mi se čini da među humoristima postoji posebno natjecanje koje bismo mogli, bez ikakvog pardona, nazvati:
„Tko ne uvrijedi, taj kao humorist ne vrijedi!”
O granicama humora znao je u svojim javnim nastupima progovoriti i Srećko Puntarić, koji je govorio o granicama zdravog razuma i dobrog ukusa. Prije dosta godina pravo mi je otkriće bilo saznanje da među knjiškim naslovima koje nudi Glas Koncila ima i humora – preciznije, zbirki karikatura Srećka Puntarića, koje se već više od dva desetljeća objavljuju u tom crkvenom tjedniku. No tu se može pronaći i pokoja zbirka humorističnih pripovijedaka, poput Duhovitih zgoda biskupova štapa.
Spomenimo pritom i izdanja nekih drugih izdavača, poput zbirke crkvenog humora iz 2002. godine Vedro, unatoč svemu te Anegdota iz kleričkog života iz 2022. godine. Potonju je ilustrirao Nik Titanik.
Da crkveni humor nije zaobišao ni male ekrane, dokazala je i Laudato Televizija, koja nedjeljom navečer emitira Božanstvenu komediju, humorističnu emisiju čiju ekipu čine Ante Cash, Josip Kežić, Matej Sunara, Marin Periš i Ivan Lovrić. Kako se navodi na stranicama Laudato TV-a, Božanstvena komedija pokazuje svježe i kreativno lice Crkve te kroz otvorene razgovore progovara o različitim društvenim temama. Elementi satire kojima je emisija protkana nisu usmjereni na ismijavanje osoba, nego na određene ideje koje uredništvo smatra štetnima.
Sjetimo se i toga da je papa Franjo 2024. godine u Vatikanu primio više od stotinu međunarodnih komičara. Među ostalima, na audijenciji su bili Whoopi Goldberg, Jimmy Fallon, Conan O’Brien i Chris Rock. Cilj susreta bio je odati priznanje utjecaju komedije na ljudsku kulturu.
Kako ja to iščitavam?
Vratimo li se na početak teksta, Papa izjavom da moli za smisao za humor zapravo priznaje da bez humora ne ide. Bilo da je riječ o njegovu poimanju humora kao sredstva evangelizacije i građenja mostova prema laicima ili tek o vlastitom gledanju na svijet, humor je svojstven čovjeku.
Od toga ne treba bježati. Kao ni od možda najjednostavnijeg objašnjenja:
Ta i Bog se zna nasmijati!
Autor: Damr Markulj
Slika: Pixabay
